Fantasy ramblings of a chained spirit
01.11.2005., utorak
Another Day, Another World...
|
Kao sto naslov kaze, svaki dan je jedan novi, zasebni svijet... Prvo da porucim nesto onima koji su me popljuvali: Nemam razloga da pljujem po vama zbog toga, jer nisam takva osoba, niti cu vam se opravdavati, ali nije mi jasno zasto se ne zelite potpisati? Istina ja radim puno stvari koje niti su drugima lijepe niti moralne, ali meni je zabavno, i to mi je jedino bitno... Ne zelim proc ove godine bez nekih zanimljivih sjecanja! Probajte se i vi opustit i zabavljat, pa isprobavajte nove stvari, stare tako brzo postanu dosadne... A dosada je izvor gorcine i mrznje! Pusa svima i to je to! Zabavljajte se! Ovaj produzeni vikend je zbilja bio buran!! Prvo je bilo opijanje u Medvedgradskoj pivnici u petak - weehaa! Bilo je fora, zanimljiva ekipa sve u svemu (zanimljiv tip u crnom, brada, duga kosa, mmmm...)! Ali nista nije bilo... :( Na povratku sam bila u busu sa dva frenda (koji su ujedno i bivsi) i obadvojica su me pokusavala zbarit... Yikes! Nijedan nije uspio! 2:0 za mene! ;P U subotu je bio rockas od frendice Zvonchice (ovo je njen blog pa obratite pozornost na zadnji post ako vas zanima: Tinkerbell's Neverland). Ja sam vecinu jutra provela u Blu Roomu... Sto se tamo dogadjalo ostat ce velika tajna za sve koji su bili na rockasu, a vama prepustam mašti na volju... *devil grin* Ma nije bilo nista... A jucer je bio Halloween!!! Ja sam bila vampirica! Bila sam sa ekipom tolkienovaca u Fantasy Tolkien's Pubu, upoznala sam medenog Australca, mali cupavi, slatki, ocito se zapalio za mene, ali morala sam ici, tako da nista od toga, al vidjet cemo se u Medi u cetvrtak valjda!! Hehe! Ovaj sljedeci dio se odnosi na moju frendicu (jako, jako dragu) ona ce se prepoznat, a vas ostale molim da preskocite ovaj dio, thanksies: *** Irena... Hmmm... Ne znam od kud da pocnem, zbilja ne znam, mozda bi bilo najbolje da odemo jedan dan na poduzu kavu... Jer ovakvo rjesavanje stvari nije bas dobro. Uglavnom, osjetila sam da si se distancirala od mene, i kao da ti vise ne trebam u zivotu, a ono pismo mi govori drugacije, i nakon toliko muke i svega kroz kaj smo prosle, ne zelim to sad samo tak pustiti, ipak si mi best frendica... Reci mi bar nesto, molim te... *** Evo, to bi bilo to! Mozda pocnem vise pisati ubuduce! *cmokich* |
08.08.2005., ponedjeljak
To whom it may concern...
|
Listening to: Graveworm - Dreaming into reality Is pissed off at: Ama bas sve My quote: "Bolje kurac u tebi nego ti u kurcu!" Da, upravo sam odlucila napisat novi post, jer su mi se neki vec popeli na glavu da napisem! Tek tolko da znate ne pisem sad ovo zbog vas i vasih nagovaranja vec zato jer mi je doslo! Dosta mi je svega.. Ali zbilja! No more mister nice Deeds! :P Ide mi na kurac da pokusavam uvijek bit dobra, cute and cuddly i sve, uvijek ja moram izvlacit nekoga iz beda i tjesit sve i uvijek iznova slusat ista sranja, a vecinom sam ja u vecem kurcu i tezoj poziciji od te osobe, E PA SAD BI BILO DOSTA!! Zalim slucaj, ali izvlacite se sami iz beda! Daj se vec jednom naucite nosit za zivotom i sranjima koja on nosi, nece uvijek bit neko da vas izvlaci i govori vam kako je sve u redu, bla, bla, bla... Pobrinite se malo za sebe, otvorite oci i mozda shvatite da vi niste jedini kojem sve ide u krivom smjeru... A ako necete ko vas jebe! Iskreno ne zelim vise ni od kog cut nikakva prigovaranja, cviljenja i samosazaljenja! Boli me kita za vas i vas opasno nizak stupanj samopostovanja... Znam da cu sad dobit hrpu komentara o tome kako je ovaj post pun mrznje, prostacina i ne znam cega, ali samo sam iskrena, a kad sam vec iskrena onda cu vam odmah rec da me ne dira to sto cete vi iskomentirat zato jer neke vase komentare vec znam unaprijed i neda mi ih se citat jer su mi organski neprobavljivi! Zato Santy okani se optimizma i onoga Pa-nemoj-tako-Deeds-bit-ce-sve-u-redu sranja, Forgotten Dreams nemoj pokusavat preuzet moju ulogu u tjesenju, a to sve ide i ostale... Pusa, bok! P.S. Hmmm... Mozda ovaj post je potaknutim time sto sam se udaljila od jedne osobe, a mozda i nije! Ma sto god ja rekla, vi cete si to tumacit na svoj nacin tako da... Ljudi rjesavajte se frustracije gdje stignete, znam ja da nije lako bit takav freak i stalno trazit potvrdu, pa ako od nikog drugog onda barem preko neta... Jadno je to ljudi moji.... Picture: Moondance  |
08.07.2005., petak
|
W00t!!! Napokon sam saznala da sam prosla na predispitu iz engleskog! Zaaaaaaaaaaakon! Jos samo da forgotten i claudia prodju i to ce bit zakon!!!! Cure, drzim vam fige! A ja dotad slavim na veliko!!! Znam da je to samo predispit, ali sam svejedno happy! Stalno mi govorite da napisem nes novo al nemam inspiracije... Jednostavno mi je glupo prepricavat svoj jucerasnji izlazak ili tak nesto... Zato i razmisljam o tome da izbrisem ovaj blog... Stay fantasy! Ali dok ne odlucim sta cu evo vam jos jedna moja pjesma i slika: Wake up my friend, It’s time for you to pray. You know, they say My heart can’t be mended Because it’s all grey. But I know what is good for you, So don’t live in the past Do what you must, Agony is the price You pay when you trust. Let me take you away On a thin line Where the sun doesn’t shine. Can you see your reflection in the mirror See yourself letting go? In this state of mind You here them say, "Don’t be afraid, It’s the only way." Blissfull  |
29.06.2005., srijeda
Sometimes and Blue Night
|
Ok, imam i hrpu pjesama koje sam napisala, pa cu vas malo i s tim zagnjavit! :* Odmah vas upozoravam da sam to pocela pisat prije skoro tri godine pa cu i postat redosljedom kojim su nastajale... Dakle ovo je prva: Sometimes Sometimes I wonder How could it be? That sometimes I simply Want to flee From this pain, From this life. Sometimes I’m thinking, In my thoughts sinking, What is death? How does it feel To take the last breath? Sometimes I wonder, When everything is dark, When you can’t hear birds sing Or dogs bark, What do you feel? Is it real? But now I worry, My visions are blurry, Feeling the cold fingers of Death Taking me on that path. Now I hear myself cry, "Wait!!! I don’t wanna die! Not yet!" But it’s too late; I’m gone, Gone with the sunset... Nadam se da vam se svidja, ali zelim cuti i kritiku! *hugs and kisses* A evo odmah i slika koju sam napravila prije par dana U Terragenu! Ovo sto dolje pise copyright: Galanen je mojih ruku djelo, jer je moj nadimak inace Galanen na ostalim mjestima, ne znam zasto sam ovdje promijenila nick! Ako mi ne vjerujete pitajte Santy, Forgotten ili ostale koji me znaju s neta sa drugih mjesta! Blue Night  |
Blah...
|
Sjedim ja za kompom i citam post Highway Star-a (lik ima fenomenalan blog:link), pocnem se trgat ko manijak na njegov zadnji post i dio sa vrapcem i shusnem nogom u telku (ne pitajte u kojem polozaju sam za kompom i pisem ovo), telka na pod, brijem da sam i citavo groblje mrtvih indijanaca ispod moje sobe probudila, a Gestapo (stara) uletava u sobu i pocinje se derat da nisam normalna i da cu buraza zbudit... Telka krci i nece proradit, ja sjedim na podu, grlim i oplakujem telku, a ona se brine kaj ce se jebeno deriste zbudit... Blah! Moram osposobit telku... |
28.06.2005., utorak
Dan maturanata...
Hehe! Da, znam da je davno bio, ali sutra je podjela svjedodzbi i zadnji susret sa svim tim kretenima iz razreda... Zanimljivo jke to kaj se jebene 4 godine svi koljemo medjusobno i ne mozemo se smislit ali na dan maturanata bilo nam je prejebeno, cak smo se ponasali kao ekipa i ko da se podnosimo... Ali eto sutra je zadnji put da ih vidim i jebeno sam sretna zbog toga! Iako me sad hvata malo sentimentalnosti, pa vam evo jedna slika sa tog dana: Ja sam ova kretenusa sa siltericom! :P Obratite pozornost na moju ruku! Tu sam vec bila strgana do jaja... Which reminds me - sutra se idem jebeno napit nakon podjele svjedodzbi! Little Claudia, Forgotten, idemo u parkic kod devetke? :P Zuja nas zove! |
27.06.2005., ponedjeljak
Stairway to heaven
Blah... Hehe! Da, nisam imala nista pametno za rec... A nisam imala ni vremena! Pa sad samo dodajem da je ovo slika koju sam ja napravila u Bryce-u i da mozete ocekivat jos puno takvih, jer ih imam gro napravljenih i u Terragenu! :P Suffer!!! I da, ako ste vidjeli ovu sliku jucer onda vidite da je danas malo promijenjena... Nasla sam par minuta za postwork na njoj! :) |
24.06.2005., petak
Dreams and Nightmares...
Dreams are journeys that take one far from familiar shores, strengthening the heart and empowering the soul... Mislim da je prikladno da svoj prvi post pocnem sa snovima... Toliko toga se promijenilo... Kad sam bila mala imala sam toliko snova, toliko zelja, toliko planova, a sada? Gdje sam sad? Trunem svakim danom sve vise, bez zanimacije, bez zivota, plutam kroz svoje misli ili ono sto je jos ostalo od njih i vidim da odumirem... Nije da me smeta, nije da drugi to primjecuju, ali to je istina. Zasto uopce pokusavam zavarati ikoga svojom maskom i glumom, zbilja ne znam... Nekad nisam bila takva, a sad me na zivotu odrzavaju samo prijatelji i fantasy svijet. Hehehe! Zakon jelda? Ma opet ja tonem u svoje mracne misli i filozofije, but I'm in fact a really lucky person. Isn't it better to be aware of your selfdestructive damned side then to live in ignorance? What use of living if you're living a lie, if you're living in a theater play cursed to roll on forever and you're never able to stop for a moment and become aware of every little corner of your conscious, you're not able to live reality cause you're lost in your little world of perfection, you're closing your eyes not wanting to see the truth, and after some time you won't be able to open them anymore, you'll never be able to see the truth, you'll be cursed to live the rutine seeing what you wish though you're dead inside for a while. Zar nije najgore kada niti ne primjetis da si mrtav iznutra, dok ne otvoris oci, skines povez i shvatis da radje zivis mrtav i svjestan toga nego umjetno ziv? Tesko je suociti se sam sa sobom ali to je jedini nacin... Najstvarniji nacin... Now you choose whether you shall be living in a dream, unaware, or shall you be walking inside of a nightmare, alive... I choose my nightmare! Ja se zbilja ispricavam kaj sam zabrijala na engleskom, ali naucena sam sve svoje postove i misli pisati na engleskom, jer se na hrvatskom jednostavno ne mogu izraziti onako kako zelim. Preogranicen je jezik... To bi bilo sve za prvi post, nadam se da vas nisam zagnjavila previse sa svojim mislima... |
